Sutra, možda,

drugačije bit će

Sutra, možda,

srce još jednom pokušat će

Sutra, možda,

za snagu ponovno izborit će se...

A evo onda neki mali postić na brzaka da mi više ne visite za vratom ;)
Vani je noć. I jako je zima. I meni se nikud nejde. I sama sam doma (wheeee) Starci mi otiđoše na neku svadbu. I dosadno mi je. Ali opet mi se nikog neda gledat ni slušat. Dosadno je. I zima je. Al mi se nedaju oblačit čarape. A ipak nije tak dosadno. Ali zima jeste.
Jep… počela i ta škola… ajme, kak ju volim… aha… pa i nije tak loše, ajd, ajd… ajd, vidjeh napokon neke pajdaše za koje sam i zaboravila preko ljeta… jeste da se nekolicina likova fakat promijenila (mislim, karakterno, i to na gore) i prebacila se u razredni kokošinjac… al dobro… ko da je sad to važno… i još su nas nagurali u neku zadihtanu učionicu veličine 2 i pol puta 2 i pol… :P Eje… a oke, nije baš sad tak loše… ide, polako ide… i tak… pa da vidim kaj i koga i zašt ja to sve iam sad na kraju u razredu…

JA – prva hehe… naravno, bilo koja riječ je vrlo suvišna - najpametnija, najbolja, najbistrija, najjebozovnija, najrazumnija, najsvjesnija itd+naj itd+naj… ccc... ;)

Marija – moja marica ^.^ … tiha djevojka… možda ipak malo pretiha… ma super kolegica :D ženska je snažnog i neustrašivog karaktera, jedna od rijetkih koja se uspješe oduprijeti snažnim silama i pritiscima razrednog kokošnjaka ccc…

Pammy – eee, i moja pamica! ^.^ ta tipuša mi je još jedina nada i spas… već DRUGA metalka, (ili malo konkretnije za one obrazovane) blekerica u razredu! ^.^ aha, kolko nas je… hehe… jeste da loče defakto preveč kofeina i premalo spava i gubi se svake treće sekunde… nda… al to su već problemi ispisani na medicinskom kartonu koji se vas ne tiču ccc…

Dolly – nisam se baš družila s njom u prvom… jedva da smo progovorile četiri riječi + točka na kraju prošle godine… al ove smo se baš neak jako zbližile u ovih tjedan dana… ugl, tipuša je totalni freak i divljakuša i zato mi je baš prirasla srcu :D

Mateja (aka ce ce muha – ne znam zašt :P ) – još jedna vrlo vrlo draga kolegica koju iam rad ;)

Kika – eee… živjele mi plavuše! ^.^ "a kak bumo mi znali koji metali kada provode struju, profesorice?" … ma obožavam tu curu :D

Tajana – aj, ne poznam ju baš preveč… al čini mi se oke curka… posudila mi je neakvi cd i nosi crno i marte, pa… palac gore ;)

Nives (aka Zeko) – simpa cura… da, već 4. blondina ^.^

Mr. cijenjeni Knok – e, kad bi svi ljudi bili ko on… ugl, tip zna i kuži se u matku i fizu ko ja u crnu i bijelu čokoladu, pa ga ja gledam ko boga i ne dam riječ reč protiv njega ;D

Petra1 – e, hodajuća enciklopedija… pa kam sve to strpa, eee ;D ugl, simpa. Vrlo simpa :)

Marek - ^.^ eeeeeeee, moj maaarek :) kaj bi ja bez njega, eee… riječi su uvijek suvišne… ccc… živjela flaša, a? ;) … ccc…

Mr. Majić – e, dao bog još puno takvih kreatura na ovu planetu! ^.^

Matija – faking mala sponzoruša… ccc…

Andrejas – ehhh… ;) hehe… ma neam ja niš ptotif njega, i dalje ga volim i ko frenda i ko smokvicu makar se ne spominamo... i nije mi zapraf skroz jasno zašt… al nea veze… nek samo ostane takaf i p(r)oživi još puno puno ^.^

Rajnholc – hehe… kolega pijanist... da nema njeg, već bi odavno kopali grobove pod klupama… ccc…

Petra2 – mislim, cura je full pametna, nemrem to poreči, i mogla je puno bolje proč da je pametno koristila tu pamet… nda…

Homo Anus – "o sancta simplicitas!" izvališe u jednoj prilici Jan Hus…

Ugl, to su ljudovi koje znam od davnina i još oni koje sam uspjela malo bolje upoznat i o kojima već mogu pomalo sudit i s kojima progovorim više od 3 i pol riječi na tjedan i koji su mi iznimno simpatični ili iznimno nesimpatični i koje extremno volim ili koje extremno ne volim :) a one druge, nespomenute, koje još nisam baš najbolje skužila, to su oke ljudi, nisu mi se zamjerili niti mi niš krivo napravili, pa su moja mišljenja o njima ugl sehr pozitivna :)
I tak…
Wheee, u petak smo imali latinski ^.^ napokon vidjeh svoju Pandoru…
Aj, i muza mi otiđoše u drugu školu… :( Pa, nek joj je sa srećom…
Iam ja svoju Pamelicu i svojeg Mareka još ^.^
Nda… ugl, to je to…

A ja sad idem spat :P

Stay sick! ;)

"Čini to, i nitko ti neće reći ne. Za čistu volju, neoslabljenu svrhom, oslobođenu strasti za rezultatom, svaki put je savršen." - Aleister Crowley, "Thelema"


Drugo tisućljeće poslije Krista. Dvadeset i prvo stoljeće. Dvije tisuće i šesta godina… Kaj i tko vlada, kako kažu, ovim "civiliziranim i naprednim" svijetom? Khm… corruption… i dalje od tog. Al' ovaj put neću o tome jer zapraf ni ne znam baš preveč puno o tome :P A onda uz to idu i predrasude. Ima li bilo čeg na ovome kaj nazivamo svijetom, a da je bez predrasuda? Zasad ću se distancirati od tzv. "klasičnih" predrasuda ( misleći pritom na one prema onoj drugoj: nacionalnosti, rasi, spolu, religiji i ostalim suvremenim boljkama)
Dakle, postoji još jedna vrsta predrasuda, a to su one u svijetu metala. Učili su me da slijedim masu da me drugi prihvaćaju i vole. A ja ću vam na to reč - baš neću. Ne sviđa vam se to možda ili kojim slučajem na vlastitu pogrešku smatrate ovaj tekst običnim komercijalnim već sto puta pročitanim prožvakanim i probavljenim smećem, jednostavno ga ne čitajte. Mogu li biti poštenija?
U maštanju i iščekivanju o skorom preseljenju, živim u mome gradu… malom, milom... I smrdljivom. Ne, nemojte da vas izraz prevari - mentalni smrad se širi od ljudi čiji je kvocijent inteligencije jednoznamenkasti broj između 1 i 9. I s negativnim predznakom. Je, je, znam da se IQ nemre označavat negativnim brojevima, pa neću sad o tom, jer to je stvar koju razmemo samo mi.
Dakle, da pobliže objasnim onima koje nisu razumjeli - živim u gradu koji nema nikakvu scenu, a kamoli metal scenu, o black metal sceni ne usuđujem se ni zucnuti. Gradu koji nema metalaca. Ah, ekskjuz mi, čini se da sam uvrijedila poneke... Bilo je namjerno, vjerujte… No činjenice su ovdje: ovaj grad (hehe… grad… ta mi je bila dobra…) je prepun ljudi, i to ne samo slinavaca iz sedmog osnovne, koji sebe nazivaju pankerima. Kad ih pitate za najdraži bend, kaj će izvalit – avril lavigne…
Dakle, postoji i druga kategorija. To su oni koji se nazivaju metalcima. Kada ih pitate za najdraži bend, reći ce: nightwish i čildren of bodom. U akutnom obliku, takvi će sami sebe nazivati tamo neakvim metalcima, ili, u izvanredno kroničnom obliku i blackerima, gotičarima i nečim pitaj boga kaj ide s tim…. Iz nekog (možda i čudnog) razloga, prerasla sam to da se s takvima nakresavam i isti tren smijem u facu i ispadam glupa (prema njima :P ). Shvatila sam da je zanimljivije prvo ih navesti da se sami pokopaju (a zatim im se, dakako, smijati u facu).

Pa, iznesimo problem ovako: nekada davno, iza devet brda i devet dolina i devet šuma, živjelo je malo ali ful moćno pleme zvano Metalci. Pleme se s vremenom sve više povećavalo, a neprijatelji im prirodno bijahu pleme Šminkera. No, pripadnicima tog ogavnog plemena ubrzo dođe do zaglađenog mozga da se pleme Metalaca razmnožilo. I to jako. U krvavoj i očajničkoj borbi za opstanak, Šminkeri su se zakamuflirali u Metalce, al pritom zadržavši svoju cajka-je-majka esenciju, te se ubacili u redove plemena Metalaca. No, od tog drevnog rata prošla su mnoga ljeta. Danas više gotovo ne prepoznajemo pripadnike vlastite vrste.
Ne, ja ni u kojem slučaju ne smatram metalce ništa boljima od drugih. No, ono kaj su onakvi uljezi napravili od metalaca je za žile porezat (eto odakle taj trend kod gotičara :P) Kužite o čemu govorim? Ne? E, vaš problem… Nemojte onda čitat… Do prije mjesec dana nosili su onu kulj narančastu majicu sa šljokastim natpisom Barbie, a sada su postali veliki depresivci. Danas kao da više nema čroo potomaka davno istrebljenog plemena Metalaca. Ako je tak, ostaje pitanje – a kamo oni nestadoše? Pa, ja mislim da nisu nestali. I neće. Nadam se. Današnji problem je sljedeći: među tolikim lignjama, algama, krastavcima, gljivama i ostalom morskom i kopnenom florom i faunom, gotovo se više ni ne može prepoznati Metalac.
E sad, neću o lignjama i ostalima (već navedenima) oko mene, već o sebi. Kao prvo, neam uopće ni približno puno godina staža u metal sceni, i pripadam tzv. mlađim generacijama (il kak oni "čroo stariji metalci" vole reč – fejkerima) Faking cunts…. I znam da nisam usamljeni slučaj. Tu treba povuč crtu. Kroz te neke 2, 3 godine, dogodio se spontani prijelaz na gotovo isključivo black. Oduvijek sam se nazivala isključivo metalkom ( ali nikad to nikome nisam stavljala na nos niti na glas se derala) Zašto? Zato kaj za drugo ne znam niti neću znati. Zato kaj znam tko sam i kaj sam, i to mi nitko više ne može osporiti. Priznanje za moje znanje o metalu odaju mi čak i oni koji imaju i 40 (wicked! ;) ) godina staža više i žive u puno puno razvijenijim i opremljenijim sredinama.
Dakle, problem je slijedeći: postoji još puno ovakvih ko ja. Ima još puno klinaca ;) u mojoj dobi koji odrastaju na istinskom metalu , gledaju svijet oko sebe i ne sviđa im se to stanje scene kakvo vide. No, nitko ih ne vidi, odnosno ne daje im priliku da pokažu što znaju. A oni sami možda ne znaju stvoriti tu priliku. A, fakaj ga...
A kaj zapraf ovim hoću reći? Prije svega, ne treba suditi prema izgledu. Nikada. Postoji more onih klinaca, ali i starijih, koji ostavljaju dojam metalaca. Velika većina to nije, no zato ih ne treba sve odbaciti. Treba dati priliku svima, pričati s njima i tek potom procijeniti tko je tko. Zato, dajte priliku svima. Ne sudite nekoga tko je prije mjesec dana nosio narančastu majicu dok ga ne upoznate, jer, SVI smo mi jednom bili na početku. Metalci nikako nisu izumrla vrsta. Za nas se ne može reć "Malo nas je al nas ima." Nas je puno. Jako puno. Dajmo priliku jedni drugima, a zatim možemo i kritizirati ukoliko god je to smisleno i potrebno. Jednostavno je stvar potrebe da se moramo povezati svi mi kojima metal nije samo glazba, već i način života.
Velika većina upravo zbog tog tone i odlučuje se radije uklopiti u jednoličnu masu beskralježnjaka, nego se boriti. To nije slučaj sa mnom. Zbroj mojih godina možda (sigurno ;) ) nije velik, ali moj kvocijent inteligencije daleko nadmašuje isti mnogih. Ne, nije da se hvalim. Sve ovo vrijeme borila sam se da se dokažem. Danas to više ne moram. U određenoj fazi postajete zadovoljni sobom i onime što ste postigli. Možda nisam u onoj ortodoksnoj skupini čru "metalaca“ koji se smucaju okolo po grobljima i smetlištima i naljevaju, žderu čike i s 20 još nemaju završenu osnovnu školu. Ne, sigurno nisam to. Jer ni ne želim biti. Jer ja jesam zadovoljna ovime šta jesam. Jer ja jesam postigla nešto. I ispred mene još je puno puno toga. No, nikam ja ne žurim... Imam svoje najdraže drugove koji su uvijek tu, imam odlične starce koji, iak mi znaju nekad iskalit krv, su također uvijek tu i priušte mi i daju sve kaj poželim i ono o čem drugi mogu samo sanjat, i iam svoju muziku, pa bila ona i obična šajzerska komercijala… Ali ja sam sretna. Ja jesam to kaj jesam. I nitko mi to ne može zabranit. Mnogima je to smiješno i ismijavaju to kad god stignu na razne načine, ali, na kraju, budale ispadaju oni. Ali meni ih je žao. Tim ljudima fali nešto u životu. Nešto im je bilo uskraćeno. Ali opet, ja tu nisam kriva. Pa me zato zapraf nije ni briga. Zato bih prosila svu onu isfrustriranu djecu da me ostave na miru i nek rađe idu grist drvo. Il se nek hitiju na pleča hehe… sad sam se baš sjetila te pjesmice… volim ju… i jeste komercijala i okej, da popustim, jesam fejkerica, al nije važno, zadruga 4 all times… i to niko ne može poreč...

Hiti se na pleča kad ti je vruče
Hiti se na pleča morti ti bu bolje
Hiti se na pleča ak te brige duše
Hiti se na pleča ake nemaš volje

Kad ti sunce v glavu tuče
Mam se buš kupal v svoje krvi
Kat ti sunce v glavu tuče
Mam se buš kupal v svoje krvi

Hiti se hiti se na pleča na pleča
Hiti se hiti se na pleča...

Hiti se na glavu ak ti nemaš pleča
Hiti se na noge ak ti šparaš pleča
Hiti se na hrpu najlon vreča
Hiti se na glavu nabil si buš roge

Kat ti sunce v glavu tuče
Mam se buš kupal v svoje krvi
Kat ti sunce v glavu tuče
Mam se buš kupal v svoje krvi

Hiti se hiti se na pleča na pleča
Hiti se hiti se na pleča...


BITE ME

Hvala na čitanju i razumijevanju.
With love,
biter bjuti

"Budi jak, o čovječe! Žudi, uživaj u svim stvarima čula i naslade: ne boj se da će te se bilo koji Bog zbog toga odreći.
Zapamtite svi da je postojanje čista radost; da su sve patnje samo kao sjene; one prolaze i prestaju; ali postoji to što ostaje."
- Aleister Crowley

Evo me. Ja danas biti jedno ljeto starija. Ja danas napokon biti crkveno punoljetna :D
Jedva sam čekala tu šesnajstu... tu tako sa žudnjom očekivanu šesnajstu... ono, taman sam u sredini... sa 15 sam bila još derište, sa 17 sam veće, ono, huh, stara baba :P
I da napokon mogu reč "da, šesnajst mi je, aha, pa si vi mislite, nemrete mi ništ..." i da je to fakat tak i da ne lažem ccc... I sad kad je napokon došla, sad sam u bedu :P Ono, začas bude tu i dvadeseta, pa trideseta, četrdesete niti nebudem svjesna da je već osvanula... Kaj sam već tak stara i ofucana?! Damn, sad bi se najrađe vratila u trinajstu i osnovnjak... bilo nam je tak supač onda... fakat supač... bili smo djeca, delali kaj, kolko, zašto, gdje i dokle god nam je palo na pamet ( koju zapraf nikad nismo imali :P a ni sad je nemamo baš za bacat hehe )...
A sad moramo bit ozbiljni i pripremat se za život... moramo i one glupe iskaznice, legitimacije, osobne il kak se to već zove nosit... :P Damn, sad sam se sjetila da se moram ič slikat za to :P Znači, moram se sad ič farbat, damn... aj, kak već dugo nisam koristila tu riječ... damn, damn, damn... wheee :D
Ma nije meni ni tak loše u životu, ipak...
Bilo je moje čudo ovaj vikend kod mene, pa se odlučilo zagnjavit me do kraja i prespavat ta 2 dana tu ;D ma šalica, bilo nam je supač! Kad smo spraznile frižider ( ta 2 dana jel se samo pomfrit s majonezom uhhhh ;) ), otvorile si mi 700 - gramsku extra-voll-alpen-milch čokoladu, navile zadrugu i uživale u blagodatima naših jadnih života... ;D Otračale mi i ocoprale pola lobora, frtalj petrove gore i cijeli zlatar... hehe... bile mi u nedjelju i u petrovoj... a zna se kak se tam fešta hehe... kaj ne čudo? hihi...
I prošo tako weekend... al zato je opet tu drugi... i opet fešta... ah, kak je nama teške v životu... budući da kikač stalno nekaj mrmlja protiv vukojebine de živimo, odlučih ja napravit feštu negde na bregu v šumi iznad lobora bogu iza nogu... ma dobro bu... ak se čudo došlepa... fešta i hajka su zajamčene hehe ;D
I tako vam moj život... napokon došlo sunčeko... i ja napokon biti sretna i ne u bedu... ah, moram i kanim još iskoristit ovo ne baš puno preveč vremena prije škole :P
Al lijepo mi je... nemrem se požalit... sada mogu, al fakat mogu reč da sam happy
A ljubav... ne kužim koja je njezina svrha na ovoj planeti :P Kak ja uvijek naletim na nekog, ono, uhhh :P Il mora bit beskućnik ili narkoman ili gej ili s druge planete... mahhh... ja se poveselila kak ja napokon našla pravog, al ono totalka čroo really non-fejk zagorca, dok ono... damn, kad je trijezan (kaj nebi smel biti ak je na fešti, i to na 16. roćkasu ccc...) i vidi da su svi oko njega fakat nebo - zemlja i još da se neka tipuša pali na njega (for the first time in his life, if i may...) umjesto da iskoristi priliku, tip napuni gaće od straha i pobegne :P A kad si on malo pocugne pa ga opali, lijepo si sedne na štenge, gleda u neku teglu na drugoj strani ceste i služi tihu mešu... i to je neki zagorec... Ali ipak... on je meni baš süüüß!!!
Ma bilo kak bilo, puklo di puklo, ja volim svoju malu medenu okruglu smokvicu
Eh, i meni se moj marek vratio... jest on totally malo čudan, al neka... brijem da je to samo malo pubertet njega skresal... ipak je muško hehe ;)
I tak... sad ja napravila cjelu filozofiju oko toga... a htjela u biti samo reč da napokon napunih 16 ;D

Dreaming of silence,
of the gentle rain
Sleeping with lions
in the temple of pain...

Ležala je na krevetu. Nepomično. Gledala je nešto na stropu. Što? Ništa… Ustala je i približila se prozoru. Naslonila se na rub i pogledala na ulicu. I gledala… Što? Ništa… mrak… kiša… tu i tamo pao je kakav list… lokve na cesti u kojima se kupala bijela mjesečina… Ništa…
Bila je sama. Nekad ju je samoća veselila, činila ju na neki način slobodnom, ali sada je stvarno bila… sama. Nitko nije čuo njene jecaje, nitko nije vidio njene suze…
Okrenula se polako prema zrcalu koje je stajalo na suprotnom zidu i pošla prema njemu. Bilo je to lijepo zrcalo, veliko, uokvireno ružama od bakra… a za taj rub bila je zataknuta slika. Njegova slika. U početku se nije obazirala na nju. Pogledala je svoje lice. Bilo je lijepo… bijelo, okruglo… mekano, nevino… i mokro od suza… i te oči… tako svijetle i sjajne… duboke… mogao si vidjeti dušu kroz njih… al ne njezinu… Njezina duša bila je prazna… bila je hladna… slomljena… Zaista je imala lijepe oči.
Voljela ga je. Stvarno ga je voljela. Bila je to ljubav. Prva. Prava. Prva prava ljubav. Prvi puta osjetila je tako nešto. Nije to bila ona prljava, niska ljudska ljubav… bila je čista i iskrena. Bila je ono što treba biti… LJUBAV.

Been a while ever since,
the wildest of the winds
Been whispering
about you again...

Osjećala se tako samom… i odbačenom… Ali zašto? Imala je ljude oko sebe kojima je bilo stalo, imala je roditelje koji su je voljeli, prijatelje koji su je obožavali… i ona je njih voljela… ali nije tada znala… nije razumjela…
Bila je zapravo sasvim obično dijete. Možda malo previše nezahtjevno. Nikada nije ništa tražila… željela je samo mir… i samoću… često je znala šetat šumom satima, slušati tišinu i uživati u tom čistom i netaknutom svijetu… svijetu gdje ju nitko nije osuđivao niti je tjerao… ponekad je znala otići na napušteno groblje na vrhu brežuljka, gdje je u miru mogla sabrati misli, pronaći svoje istinske osjećaje i podijeliti ih i razgovarati s jedinom osobom kojoj je vjerovala i koja je uvijek razumjela – sa sobom.

Nježno je vršcima prstiju prolazila po rubu svog odraza… pitala se što je to tako odbojno… a bilo je lijepo… ali nešto je odbijalo…
Polako skrene pogled na sliku. Gledala ju je krajičkom oka. Nešto ju je duboko presjeklo u srcu, pa je nakratko stalo… pogledala ju je s ljubavlju. Čim je ugledala to dobro poznato lice, mrtvo srce joj je poskočilo, kao da nikad nije ni stalo… gledala je…
"Zašto?..."

Somebody hurts you
so you're hurting me
The only way it was meant to be...

U bijesu, očaju, jadu, što god je tada osjetila, zgužva sliku i rukom udari u zrcalo i razbije ga, i padne na koljena zajedno s komadićima stakla. Gledala ih je…bili su svuda oko nje… tako su lijepo svjetlucali… kao tisuće malih duša u jezeru koje sjaje i dižu se kako bi ispratile dan… Uzela je jedan komadić u ruke… bio je tako hladan… bacio joj je poseban bljesak u oči… Ruka joj je postajala sve teža, ponestajalo joj je zraka, nešto ju je gutilo od straha, ali nije bila sigurna čega se boji… Prislonila je rub staklene krhotine na svoj blijedi zglob, plave žile su navirale ispod tanke kože… nježno i mekano mjesto, sada tako ranjivo… Pritišće rub na kožu, duboko uzdahne, zatvara oči i brzim pokretom povlači oštricu. Kratka, oštra bol…
Otvara oči, krv se razlijeva po ruci… nije pritisnula dovoljno jako… ali suze su stale.
Ali ponovno je bila sama, ponovno tužna… gledala je svoju ruku – rez do reza, suza do zaustavljene suze… Hoće li uvijek biti tako? Mora li? Još jedna rana, pa još jedna, pa još jedna…

Said you wanted to feel
cold metal and hard steel...
But it cuts in too deep
to see you doing your midnight creep...

Sada pokušava još jednom, više ne osjeća kako reže živo meso. Ali sada plače od boli… ali one boli, one unutra, one istinske boli… osjeća kako joj lice gori, suze su joj zamaglile vid… u mraku traži neki oslonac… napipala je zid i naslonila se… zatim se polako spustila na hladan pod i prekrila lice rukama… svuda oko nje je mrak, ali ni ne želi vidjeti… krv je tekla, razlijevala se kao nabrekla rijeka… povukla je još jednom… ali osjećaj je bio sve dalji… i više nije bilo boli… usne su joj otvorene, nepokretne, tako hladne i teške… krik nije želio izaći iz nje… počela je plutati… eksplozija svjetlosti, sve je prevalila tišina… čula je samo dah, svoj dah, čula je sve sporije, ali tako snažne udarce svog srca… osjećala je kao da se kreće nekamo vrlo brzo, ali zapravo nikuda ne ide...
"Zašto... "

Feel my heartbeat
like it's just begun
Feel my heartbeat
bn this endless run
Feel my heartbeat
forever more...

Beskrajna svjetlost postajala je sivo ništavilo, zatim još tamnija i tamnija, i sve boje su se stopile u jednu, sve što je nekad bilo, nestalo je, sve što je nekad imalo smisao, izgubilo ga je, sve što je nekad bilo živo, umrlo je…
"Volim te…"

Feel my heartbeat
once more...

Nema tunela i svjetlosti u njemu… posljednja svijest…
"Oprostite mi…" …
Odlazi u ništavilo i prestaje postojati.
U zaboravu – sve nam je oprošteno.

Evo, sam javljam i dajem do znanja da sam živa...
Ne znam kaj mi je, jednostavno mi se ništ neda u zadnje vrijeme i tak sam neak... beeee... ne volim taj feeling... jao, kako ga ne volim... a ne znam zapraf zašt mi je tak... niš mi ne fali... a najradije bi iskočila iz vlastite kože i nestala s ove planete... a zašto? Neam pojma... :P Ma ovo odvratno vrijeme... očajno je... ubija me... ipak bi sad malo sunčeka... ne baš da me šlagira svaki put kad izađem iz kuće, al bar da je malo vedrije i da nije tak sivo... mrzim sivu boju :( I nisam mogla spavat već 3 noći zbog te glupe promjene vremena... i sad stalno šmrcam i tak...
Al bolje je sad malo... sutra mi se buraz vraća iz dojčlanda, pa bude poklona, wheeee!!! :D Mrgh, jesam pokvarena ;) Ma volim ja svojeg bracu, ne bi mogla ja bez njega više... jest da mi popije i zadnju kap krvi kad je doma i da se stalno masakriramo i da mi je sad bio blažen i blagoslovljen mir kad ga nije bilo, al opet... kad se naviknete na nekog, morate ga trpjet onda cjeli život i ne možete bez njega ;)
Evo, danas, zapraf, noćas ću ja sročit jedan sweet postić... neku divnu morbidnu a opet slatku, al mračnu ali ipak medenu al pravu gotičku/darkersku pričicu :) onak, u mojem stilu... s puno gramatičkih i fabularnih grešaka... onak kak niko drugi ne zna i ne može :) samo za vas...

uglavnom...

zla seko, drž mi se i ne daj više nikom da te povrijedi... ne daj... još k tome ako voliš... nemoj... nije vrijedno... ak ja mogu preboljet... može svako :)

moja xxxToxicLemonadexxx ;) daj ti meni novu adresu onda da ja vidim kak sam prva, jer mi stalno otvara na staru ;D ugl, puno ti hvala, ti si moj čovjek, ti mene razumiješ :) a to meni puno znači, stvarno

Bolesnikinjo...eh, ma daj, preživjet ćeš taj zagreb... i da, da, stavi onda neke slikice... ma kakav jelačićev trg, pofotografiši neke sweet metalce pa to stavi hehe ;D

Eh, my dearest vampirska lutkice... ti ostani kakva jesi... pjesme su ti... a ne znam više koji superlativ da upotrijebim... :P ma predivne... samo ti tako nastavi :)

Sve vas volim jako jako puno i ljubim, i one kaj nisam napisla, al čitate i komentirate, puno puno hvala :) Eh, idem sad, već mi oči bježe u križ, a i počela mi je detektifska večer, jeeea :)

LOVE YOU VERY VERY MUCH!

"Svatko od nas ima u sebi tamnu komoru gdje cvatu stvarne želje; a strašno je kada ti neobični cvjetovi ne ugledaju svjetlo nečijeg razumijevanja. Ta je komora srca, samotna i mračna." - A. Rice, "Exit to Eden"

Ove noći, kad je mjesec osvijetlio nebo, nešto me duboko presjeklo u srcu... prvo sam pomislila na tebe, da li ti se dogodilo isto... no, na sreću, sve je bilo u redu. Pokušala sam zaspati, no nešto mi nije dalo mira, nešto me tjeralo da uzmem papir i olovku u ruke i da pišem… nešto me gušilo iznutra, osjećala sam nekakvu prazninu... razmišljala sam dugo, dok me opet nije prošla ona ista bol od prije.
Što je to bilo? To je bio jecaj moje krhke crne duše, jecaj zbog tebe, zbog tebe koji si mi ukrao srce, jecaj zbog tebe za kojeg sam spremna život dati... bio si moja radost, sila koja me uvijek ispunjavala, bio si u mom zvježđu zvijezda najsjajnija...
Pisala sam o sreći, tuzi, ljubavi, boli, tvojim očima... tako tamnim i dubokim... ali ipak nisam uspjela pronaći riječi kojima bih se sve to mogla opisati, riječi koje bi izrazile želju za tobom, riječi koje bi te stalno podsjećale na mene. Zaista, željela sam ti pokazati koliko mi značiš... Ali nisam mogla pronaći prave riječi...
Ali tko zna, možda ona bol nije bila slučajna…
Teško mi je sad kad ove riječi pišem jer usput s njima i suze brišem...
Govorim da te volim, da mi nedostaješ... a što ako nisam sigurna u to, što ako si samo prolazni trenutak u mom životu? Ali moja ljubav je iskrena, i pitam se, čime si ti to zaslužio, čime si me osvojio… riječima, pogledom, osmjehom, očima, čime? Što sam ja to vidjela u tebi, a drugi nisu?
Ti si ne znajući ništa dopustio da te volim onako kako sam ja željela, nježno i polako, a isto tako si i ti bio strpljiv sa mnom i uljepšavao mi dane svojim pogledom. Uvijek, baš uvijek si imao neku lijepu za mene utješnu riječ, pa i onda kad mi je bilo najteže, onda kad nisam imala snage za dalje, onda kad sam bila na samom rubu... ti si me uvijek izvukao iz dubokog ponora u kojem sam često znala biti... i na tome ti hvala.
Da te nema, dal bi znala kako dalje?
Da se ti nisi pojavio u mom životu…
Kad me više ne bude, kad ću nečujno snivat pod crnom zemljom, svrati ponekad na moj grob i donesi koji cvijet… bijele ruže – moje najdraže… i poljubi moju sliku što će tamo tužno i beživotno stajati. Sjeti me se, jedne lude i slomljene djevojke, jednog lika iz kojeg još ljubav zrači, sjeti se mene i ove pjesme i suzu pusti, ali ne plači! Sjeti se moje ljubavi i koliko je ona velika bila, sjeti se pupoljka u cvijetu mladosti, sjeti se kakva sam bila dok sam te voljela...
Sada ću ostaviti svijeću na stolu upaljenu, kraj nje olovku i papir vlažan od mojih suza... kraj toga će stajati tvoja slika, a kraj nje ću ja ležati kao da sam zaspala.
Nitko neće znati da sam za tvoju ljubav umrla, nitko osim tebe. A ti me se tada još jednom sjeti, i sjeti se jednog tužnog jecaja u noći osvijetljenoj bijelom mjesečinom…
Kad ćeš čuti zvuk žalosnih zvona, znat ćeš da mene više nema, a kad odu svi sa moga groba, ti se tiho pomoli, jer znaj da tu leži srce, srce koje je mrtvo i koje te voli.




I LOVE IT...

69 Eyes - Betty Blue

hehe... evo mene... finally... a otkud da počnem... pa ovak... bila sam na moru, ofkors, to sam već rekla, na visu u komiži jel... ajd, i nije bilo tak loše... stalno sam se svađala s majkom, kopala oči s burazom i predozirala se sa sladoledom... znači, stanje redovno, ko da sam bila i doma ;) nešt malo sam se i kupala, dobila boju (fak, a stalno sam bila u hladu, kaj bi tek bilo da sam se pržila na suncu, damn...) al uglavnom sam prespavala sve to vrijeme... makar, taj vis je najs mjesto, još malo neotkriveno pa nema onak puno ljudi, pa je baš ljepo i mirno i ne trebaš se zabundat kad ideš po gradu da ne uvrjediš boga, ljepo se može uredno u toplessu u kafić... very nice
ah, i kupila sam si majicu od 69 ajs, damn, s jyrkijem odnapred makar, na slici ima sise, pa pomislih da je ženska, al faca je defacto njegova, hm... ma kaj, obline su in, a ja volim jyrkija onda... ah, pitalo je mene moje čudo e je bilo kaj komada... hm, well... a recimo da je bilo, i većina je imala duuugu kosu al su svi tak skvarcani da je to za plakat :P a ja volim bijelo... čist bjelo... tak da ništ od tog :P i tak... ah, da, prešla me ona ferdamte depra... eh, nije to moj stil... cminzdrit za nekim... nema teorije... to su bile samo posljedice mog delirium tremensa, da se doktorski stručno izrazim... ccc... ja ga više ne volim. ne, ja ga više uopće ne volim. on je prošlost. više ni ne znam ko je... ma je, moš mislit... al ja ga neću voljet... ma, prcam mu sve po spisku, puno toga ja neću... al dobro... svako svoj križ nosi ccc... uglavnom, vratila sam se ja na staro, opet derem immortal po cjele dane, recitiram črnu bibliju na wc-u i mrzim drugačije od sebe, znači, sve ccc... eh, danas sam trebala van ( a možda još i pem, ak čudo uvjeri mog oca :P ) al pod uvjetom da se vratim do 11 zbog god damn policije koju je napala strašna briga za budućnost hrvacke mladeži pa se vrte stalno po zlataru da nas zaštite :P omg, kaj još misle da vjerujem u uskrsnog zeku ?! A ja ko ja, ofkors, igram na sve il ništa... il do 1 il nejdem ... a fak... ja i moja prokleta svojeglavost... a šajze... a dobro, bar se nem trebala šminkat i oblačit :)
ah, idem, neda mi se više... cjeli dan naprežem svoje prekrasne i najljepše plave okice na svijetu... a to je vrlo štetno za moje prekrasne i najljepše plave okice na svijetu ;) POZZ"!

"Te zagonetke su me uznemiravale to više što sam želio da u isto vrijeme budem i među očaranima i među čarobnjacima, da u isto vrijeme imam potajno svoje ruke u igri i da kao glumac uživam radost iluzije... Saznavši nešto, tek mi se sada činilo kao da baš ništa ne znam, i, imao sam pravo - jer nedostajala mi je povezanost. A ipak sve zavisi od toga." - Goethe

Nevjerojatno. To mi se još nikad nije dogodilo. To mi još nikad niko nije uspio napravit...
Jučer su moje čudo i kikica slavile roćkas. I naravno, imale su feštu i pune bačve etanola i dalje znate kak to inače ide, ne... A ja baš nisam imala neku podlogu i naravno da mi je malo lupilo u glavu... Hm, malo... Dovoljno malo da se ne sjećam onog najboljeg dijela... menš... Al to sad uopće nije važno... Sjećam se samo jedne stvari. Jedne jedine. I najvažnije. My only mi je otvoreno rekel u kog je on zatreskan. I to od 5. osnovne... i da mu je užaaaasno teško zbog tog i da je on u goroj poziciji od mene... nemreš vjerovat... s tom curom sam mijenjela špangice u vrtiću... herr gott... A kaj sam ja njemu sve poslje rekla... damn, ne sjećam se :P Uglavnom, danas mi je cijeli dan prohujal, ono... bleeeeef.... čovječe, cjeli dan vrtim stairway to heaven... možete mislit kak mi je ak sam čak na to spala... ja, heartless and souless darkerica koja je do jučer vrtila Immortal, prelistavala black bible i bacala kletve na sve one kaj su me krivo pogledali, postala cminzdravo derište koje sluša led zeppelin... e, pa fakat nemreš vjerovat... od kud mi opće taj cd? :P al niko još nije uspio to napravit... niko... u ovih 15 godina, 10 mjeseci, 311 dana, 13 sati i 25 minuta nikad nisam bila ovak... slomljena... al nikad... nikome nije uspjelo... nikad me ništa al fakat ništa nije tak tresnulo... čovječe, di je baš on moral to napravit... i kak je uspio... svaka mu čast... rekla sam da je poseban :P mah, fakaj to, life is a bitch until we die...
Uglavnom, čudo i kikice, fešta je bila mrak... ma mrak mrakova... i nemojte mi niš zamerit... ;) plz.
Eh, sutra idemo malo na našu predivno jadransku obalu... iak mrzim ič na more, veselim se kaj bum se bar nakratko maknula iz ovog zlatara.. :P Niš, idem, trabunjam bzvz... poz..

All forgotten has gone... to sing this lonely song... things just happen without no reason, love is a stolen season...

heeeeeeeeelloooooooo! završilo je. napokon. gotovo je. nema više. it`s end. es ist fertig. fakat je završilo!!! jeeeeeeeeeeeeaaaaaaaaaaa........ i još je k tomu odlično završilo, menš... uspjela sam te ocjene neak stjerat na petaka... damn, dobro je... hehe... baš mi je supač :)
damn, kak je vruće danas... pufff.... u biti, supač kaj je škola napkon zu ende gekommen, al ja ću umrijet od dosade pod praznicima... damn, v ovom zlataru se ništ ne događa :P najuzbudljivije kaj se trenutno zbiva su tam neki mini nogometni turniri prek lese :P a sad su se još i cajkači počeli prešetavat po zlataru poslje jedanajst sati zbog neakvih kretena kaj su tam spošarali nečiji grob, pa čovjek nemre ni da van prejde u miru... mislim, koje su to gluposti... zašt tek s osamnajst smiješ lumpat do 5 ujutro? :( ko da da se bum nekaj opametila u te 2 godine... ajoooj... a fakat je vruće... da, dobili smo jučer slike, hm, kak se zoveju, znate, ono kad se cjeli razred slika s razrednikom/razrednicom, jel, pa sam jako sretna, jer iam svog andrejasa šalu na njima ;D da, i tak... jao, i moja muza odlazi sljedeće godine u drugu školu :( :( menš, kaj bum ja bez nje, šmrx :( ah, 29. idem malo na našu oblau, tnx god, da se malo maknem s ovog sela... damn, danas sam cjeli dan pospremala onaj logor od svoje sobe i još ju nisam uspjela dokrajčit... a neda mi se... :P
ništ... hehe... javih se samo da javim da sam živa. i da još uvijek živim. i da me se naćete riješit tak brzo ;) ajd, greetings ljubljeni moji... ccc...

Greetings, najdraži moji… hm… nda… imali smo roditeljski prošli tjedan, jelda…hehe… pa znate, klasika… "homo anus ima bolje ocjene od tebe! Opet! I kaj sad misliš ko je glup, praznoglav i ima ozonske rupe u glavi? Ha?" Damn, ova rečenica me ubije. Svaki put ponovno i ponovno. Još od osnovnjaka. Boli jače od najjače pljuske, probode dublje od najoštrijeg noža… damn… al nije u tome stvar… ja samo želim da me prihvatite kakva jesam kolko god ograničeni i zaslijepljeni bili ovim svijetom… ja želim bit samo… JA.
Ljudi ( ljudi? hm… vrlo diskutabilno…) me stalno za nešt optužuju… stalno imaju nešt protiv! Ferdamt, ja nisam zla! Ja ne želim biti zla! Shvatite (ako možete) ja nisam loša osoba! Nisam zla ako ne tražite da budem. Onakva sam prema vama kakvi ste vi prema meni. Ko mene poštuje, poštujem i ja njega. Ko mene voli, volim i ja njega. Ko mene ljubi, ljubim i ja njega. Ko mene mrzi, mrzim i ja njega. Ko mene gazi, gazim i ja njega. I tak u nedogled… Možda ono kaj radim izgleda okrutno i možda sama izgledam kao bezosjećajno čudovište, ali sve ima svrhu. Sve. Samo u besmislu treba tražit zlo. Jer, ljudovi – zlo je ne činiti, zlo je ravnodušnost, zlo je prepuštati se drugima. Što vrijedi razum ako ga ne slijedi snaga i volja? Što vrijedi cijeli svijet materijalnog i ovozemaljskog ako se bojimo posegnuti, ako se bojimo otkriti, ako ćemo u njemu živjeti kao da smo životinje? Raditi ono što nam drugi kažu samo da bi nas "voljeli"? Biti nešto skroz drugo da bi nas drugi prihvatili? I`m feeling sick… al to jednostavno nisam ja… Ja sam… damn, možda jesam jedno obično egoistično odvratno smeće od ljudskog bića… da, to sam ja. I nije da ne volim sebe. Ja obožavam sebe! I znam da sam takva i nekad se zapraf i pitam zašt mi je dopušteno da budem takva. Nekad mi je potrebno toliko malo da popustim sve kočnice i postanem… ne znam… nešt fakat ružno. Ali to sam ja. Zlo mi je od vječitog skrivanja iza tog ljigavog i neiskrenog osmjeha. Ne bojim se pokazat svoje pravo lice. I mnogi mi zavide zbog toga. Mrze me. Ali to nije mržnja. To je strah. Pa neka se boje dokle god mrze… Da, to sam ja. I prilagođavam se. Neprilagodljivi umiru. Povijest nas uči kako su oni koji su se borili protiv napretka i nadolazećih vremena svojim otporom samo pokopali. A budući da to u svakom slučaju nije moj cilj, sklona sam apsolutnom oportunizmu! A ako će me itko ikad ukopati, onda ću to biti ja sama, i to kada, gdje i zašt god želim. A do tada ću lijepo skakat i plesat po ritmovima vremena kroz koja prolazim i tako mi Lucifera, Samaela i sve njegove djece, dobro se zabavljati! Jer, ovo nije vrijeme za mene. Ovo nije vrijeme za istinu. Mogu samo čekati. Ili umrijeti. Damn, ja ne želim umrijeti! Predaleko sam dofurala da bih sad sve napustila. Ali svijet vani nije moj svijet. Samo kazališna pozornica. Moj svijet sam ja. I moj zavjet je vječan. Do groba. Amen.



Don't stare at me!
I'm not an animal!
Just a child of man - a strange thing to you - perhaps
With eyes and ears
Heart and emotions
And yet a mind that's clear and free!
Perhaps I'm just a shade
casting darkness on your plans
Perhaps I am a storm
whose quiet rain slakes
the thirst of many a seed for growth

Make - humans - like machines - and see -
they march - mindlessly - in step and - all think -
they're different and sperate - free and - in charge of their lives

Don't stare at me!
Look deep into yourselves
it's not the others that are guilty - and poisoning this word
No - each and every one of us struggles and fights and
shapes this life
And whenever you speak -
whose spirit is speaking through your words?
Have you ever stood at the abyss between heart and mind?
Can you say - I'm learning who I am?
Your terrible simplicity
believing everything you told
naturalness and autonomy
but please only within the confines of the social system

Why facade?
Isn't there enough egoism in the world?
Enough self obsession covering self-hate?
Isn't it enough that everyone is out for himself?
And no-one understands that the walls of solitude are the walls of egoism?

Servus, ljudovi! ccc.. evo mene... kako pročitovaste, hitili su me odozdo opet među vas obične smrtnike… nda… hehe… damn, u ponedeljak je baš bil dobar dan (računajte s tim da smo imali tzk, 2 sata hrvackog i fizu:P !) , već se počinjem zabrinjavat zašt već tak dugo nisam bila u banani… damn, kakove je probleme iam ;)
pa, uglavnom, prije svih i svega, odlično odradih firmu kao kuma (damn, kre kakvog juicy tipa sam stajala v crkvi, taman se naguzil ispred mene, pa sam cjelu misu, hm, bila malo pognutog pogleda, damn i nemrem se zmislit jesam opće išla po hostiju il ne! ) ferdamt, kak smo ja i moja tinica dobro zgledale! Zapraf, i jedine smo dobro zgledale, damn, čeg je sve bilo… ajme… mislim ono, kuma ste na firmi, a dođete u najobičnijem crnom šosu (ma sumnjam da je to bil šos, to je sam tak zavezala komad platna oko sebe ccc…) , bjeloj košulji, al ono, ma, nemrem to da skomentiram, doktori nose kute od finijeg materijala ccc i tako natapirana kosa, sve su me oči pekle i srce boljelo kad sam se sjetila kakve je samo rupe ozon (O3) zadobio, veličine onih u njezinoj tunji ccc… hell, I`m evil!!! muahaha! U ponedeljak mi je šalica bil neak loše raspoložen jer je dobil šusa s kemije…aj aj… damn, a ona natapirana šajzerica pak mu je dosađivala i vesila se po njem… sjedimo mi tam otraga na prozoru i dohajba ona od pitaj boga otkud i zašto, i počne - prvo se naduvala nad njega s desne pa s lijeve strane, pa nad njega… back off, bitch, nemaš ti kaj pokazat odnapred (isto kak ni u glavi ccc) , ja sam prava ženska za njega, nemaš ni 1/5 s od sisa ccc damn! haha Ma dobro je, bilo je i crnijih dana ccc… neak mi je sve postalo baš neak…svejedno… baš me briga kaj bude sutra, jel bude opće sutra… bleeefff… baš mi je dobro… baš sam opet u onom svojem baš-me-briga-ak-svijet-propadne-nek-samo-propadne-nije-moja-briga-damn-ko-da-me-se-to-tiče-odite-svi-v-rit raspoloženju…
Da, danas smo imali latinski jea, kak je bilo dobro!
Naravno, kak i uvijek, već spomenuta natapirana šajzerica još uvijek fura svoju nadasve dosadnu i pljesnivu furku i spiku – "joj, šala, haha, kak je to smješno, hihi, haha, joj, pa daj me nemoj natezat za ruku (a ona njemu gura ruke,hm, na malo osjetljiva područja ;)) joj, hočeš mi ju strgati, hihi, joj novački, haha, kaj ne da baš je ihihihih, joj, kak ste vi glupi, pa ja vam ne znam pisati note, hihihi… itd… "- nemogu dalje pisat od sažaljenja i srama, damn…ccc…

eh, eh, vidim ja da se moja muza hvalisa s tom svojom krunicom… pa budem vam i onda ja rekla da sam si ju i ja kupila (damn, to je bila moja ideja! :D ) i moja je ljepša i više ju koristim! Već mi je i križ otpal od prečeste uporabe ccc… btw, dobro da sam se zmislila : ljudovi, ja skupljam krunice i opsjednuta sam s njima, pa ak neko ima viška nek mi pošalje, ljepo bih prosila! hvala unaprijed :)
I ovo sad nije šala, stvarno, kad si izmolim jednu dvije na latinskom, neak se bolje osjećam (valjda zato jer ništ ne razmem kaj govorim ccc) Probajte! Ne, fakat, legnite si nekam i držite ruke skupa i krunicu, zagledajte se u strop i molite i ne razmišljajte o ničem drugom… vidli budete kakav je to čudan al finta osjećaj… ono, ko da izađete iz tijela i gledate dolje na njega, ništa ne osjećate, jednostavno… ma čudno… ko da letite… damn, jesam skrenula ccc… al ne, fakat mi se uvjek to dogodi… i kad završim, na trenutak dva ništ ne vidim i ne čujem, jednostavno nisam svjesna i onda me nekaj strese i speče po tijelu i opet sam tu, damn… am I gone insane!?!? Ma, nema veze, samo vi probajte :)




In nomine Patris, et Filii, et Spiritus Sancti.
Amen.

Pater noster, qui es in coelis,
sanctificetur nomen tuum,
adveniat regnum tuum,
fiat voluntas tua,
sicut in coelo et in terra.
Panem nostrum quotidianum,
dona nobis hodie,
et dimitte nobis debita nostra sicut
et nos inducas in tentatione,
sed delibera nos a malo. Amen.


Ave Maria, gratia plena,
Dominus tecum,
benedicta tu in mulieribas
et benedictus frustus ventris tui Jesus.
Sancta Maria, Mater Dei,
ora pro nobis peccatoribus,
nunc rt in hora mortis nostrae.
Amen.


Gloria Patri, et Filio,
et Spiritui Sancto.
Sicut erat in principio,
et nunc, et semper,
et in saecula saeculorum.
Amen.

E,da, ljudovi ste gledali Evroviziju? Damn, pa svijet je konačno dobio mozak i naučio ga koristit, tj. pametno razmišljat. Dobro, dobro, evo, odma ću ću reč, mada sigurno već svi znate... ali ipak, zašt ne bi podijelili taj užitak trijumfa? ;D Pobijedili su, naravno, moji dragi Fincovi ahhh.... i to bome uvjerljivo! Metal, zapraf, hard rock (koja je razlika? :O ?) bend pobijedio na natjecanju za naj pjesmu Eurovizije! Nije ni čudo, ljudi su očito ipak postali željni nečeg daleko daleko boljeg od 1000 puta recikliranih,sažvakanih, probavljenih, itd... pjesmuljaka. Đizs, ovo je događaj koji se treba i MORA pamtiti i koji će definičivamenče ostat duboko urezan u povijest metala (il rocka :P ). Ali i u povijesti Eurovizije, muahahahaha!
Damn,hard rock hallelujah!

Lordi -
Hard Rock Hallelujah

Hard Rock Hallelujah!
Hard Rock Hallelujah!

Hard Rock Hallelujah!
Hard Rock Hallelujah!

The saints are crippled
On this sinners' night
Lost are the lambs
with no guiding light

The walls come down like thunder
The rocks about to roll
It's The Arockalypse
Now bare your soul

All we need is lightning
With power and might
Striking down the prophets of false
As the moon is rising
Give us the sign
Now let us rise up in awe

Rock 'n roll angels bring thyn hard rock hallelujah
Demons and angels all in one have arrived
Rock 'n roll angels bring thyn hard rock hallelujah
In God's creation supernatural high

The true believers
Thou shall be saved
Brothers and sisters
keep strong in the faith

On the day of Rockoning
It's who dares, wins
You will see the jokers
soon'll be the new kings

All we need is lightning
With power and might
Striking down the prophets of false
As the moon is rising
Give us the sign
Now let us rise up in awe

Rock 'n roll angels bring thyn hard rock hallelujah
Demons and angels all in one have arrived
Rock 'n roll angels bring thyn hard rock hallelujah
In God's creation supernatural high

UH!

Wings on my back, I got horns on my head
My fangs are sharp and my eyes are red
Not quite an angel or the one that fell
Now choose to join us or go straight to Hell

Hard Rock Hallelujah!
Hard Rock Hallelujah!

Hard Rock Hallelujah!
Hard Rock Hallelujah!

Rock 'n roll angels bring thyn hard rock hallelujah
Demons and angels all in one have arrived
Rock 'n roll angels bring thyn hard rock hallelujah
In God's creation supernatural high

Rock 'n roll angels bring thyn hard rock hallelujah
Rock 'n roll angels bring thyn hard rock hallelujah

Hard Rock Hallelujah!
Hard Rock Hallelujah!



AMEN.

Ej, ljudovi… napokon svane sunce… damn, kak je danas lijepi dan… a ja se tak dobro osjećam… samouvjerenija još više i pametnija i jebozovnija (ccc) nego ikad, damn, i anđelu ću skršit krila i vragu iščupat rogove, ferdamt…why? Zato jer to hoću, zato jer to mogu i zato jer mi se to sviđa raditi, hell i will!
Hehe… ono, uglavnom, prva 2 sata matke sam većinom odspavala i otpjevala sa svojom muzom, onda raska nam je popustila pa smo imali srz umjesto zema *yuhu* (ono, prije koja 2 tjedna smo dobili novu, tj. našu pravu rasku i svi smo je se prestrašili – imala je opak nastup prvi sat pri upoznavanju ;) - al ono, sad mi je totalka zakon, fakat pravedna, korektna, nema kod nje poznata faca, ljepe oči il ravni zubi, ak znaš evo ti 5, ak ne, na listu za popravak, ma finta! Ono, sad fakat uživam na zemljopisu ili ti geografiji, menš, a kad se samo sjetim one luđakinje iz osnovnjaka… "ma kaj sad ti tu meni pričaš, ja valjda znam da su mt.everest i mt. blanc jedno te isto, nemaš pojma, crta na mjesto…" god help us… and her (ak je opće još živa ccc)…) onda smo imali – LATINSKI! *sehr froh, aber wirklich froh* nakon tolko dugo, dugo, predugo vrijemena, menš… i fizu smo imali samo prvih 20 minuta, a ostalih 25 opet latinski! Ne, ta ženska iz latinskog, ona je toliko, toliko, ma ne znam… ja ne mogu još uvijek vjerovat da tako normalni ljudi još uvijek hodaju ovom planetom… ne, kad se ja odspominam s njom, ja se tak dobro osjećam, ono, mogla bi trčat od zlatara do lobora i na saf glas vikat kolko volim život (i šalicu! ccc…) ;) danas sam čim sam došla doma, prešla s mamom do lobora po neakve papire pa do tete mice po ono v čemu bum na firmi (znate, ja bum vam kumica ccc ;) ) i sad sam dohajbala doma i idem se sofort učit biolođiku (damn a da sam u banani, sad bi prešla spat, zdigla bi se na najslabiju kariku, pa bi svirala tam neke da me još više baci u depru i navlačila se i kravila s učenjem i na kraju bi prešla spat, a počela bi se učit v jutro u pol 7….)
uglavnom, da skratim, to je naša sisterica, metalka, ne, isto totalka luda za ville valom :D Dođe ona fino u dugom crnom šosu (malo prozirnom, čru, al pa kaj, ima kaj pokazati ;)) neakvim, kak bi to moja majka imenovala, "cokulama" , crnom kožnom mantelu, s 2- metarnim lancom i s takvom pentagramčinom oko vrata (finta!) među one uštogljenike, ma spaljeno, totalka! ;D menš, i marek mi se vratil s državnog u srijedu! 5. su od njih 13 , btw… menš, kak sam je ponosna na njega :) i danas nije bilo homo schtach(anusa) u školi… damn, ke je bilo ljepo bez prisutnosti te kreature…
da, i tak… sad mi je mama prešla kupit sladoled! *yuhu* :D hihi… nego… idem se ja onda sad polako zaletit na biolođiku...
Drž`te se, ljudovi, budite kaj jeste, pa neka vas i mrze zbog toga, glavu gore, ko ih šljivi, oni su slabići koji ne mogu da kažu šta misle nekome u facu (why? zato jer ništa ne misle) i ne vjeruju, a takvi se zapraf najviše boje, oni su samo prašina po kojoj vi gazite… damn, pozdraf!

Do what thou wilt shall be the whole of the law…

You scored as Normal. You are Normal. You are cheery, but you still realize the bad in life. Lucky you. most people are normal. You will always have times when you just want to cry out to the whole world in pain, but those times don't matter. Normal 79% Pessimist 57% Optomistic 43% Pessimist or Optimist?? created with QuizFarm.com

Ej, folks… damn, kak mi je dosadno… marek mi je prešel u Fukovar na natjecanje, DRŽAVNO natjecanje (kak je on pametan ajme… :) ) iz religijskog odgoja i kulture… tak da sam do četvrtka, uz malo sreće možda ipak samo do srijede, bez njega! Alone… lost… confused… neam od kog prepisat zadaću iz fize… neam koga tući… ccc… ma, moram se ja prvo zahvaliti svojoj muzi, danas mi je nekaj objašnjavala kak zračunati gravitaciju nečega na 2000 km od nečega i prepisala sam od nje zadaću… puno ti hvala muzo :)
I onda… hm, tak mi se neak niš neda… već 2 subote za redom nisam bila vani, već mi se i majka zabrinula… :) al jednostavno mi se… NEDA…. I u četvrtak nismo imali latinskog *bin sehr sehr traurig* , a to je jedini predmet, btw, zbog kojeg ja još idem u školu! :)
Al dobro… inače, iam feeling da se sve neak vraća u normalu… damn, opet smo ja i šalica na "ti" i išel je jedan dan s nama doma :) i tak…. :) *sehr sehr froh* ah, ni fizu me nebude više pitala *aber wirklich froh*… ma supač mi je… jedino još hrvacki moram odgovarati *šajze*
Danas sam gotovo pa i zaspala na hrvackom… al ova se neda… još moramo i lektiru odgovarati… i to zadnji tjedan… mislim, pa ko pita zadnji tjedan, ono!?! Zna se. Hello, propuh, ha? Ma neda nam mira, al ga fakat neda. Do kraja. Samoga. Samog samcatog kraja. Zadnjeg dana… đizs… al dobro, sutra pišemo kemiju *yuhu*… ma okej je ovaj tjedan… kaj još pišemo… da, i biologiju i informatiku i latinski… ma sve za pet… glavno da nema hrvackog i povjesti :P
Ponovno sam toalka opsjednuta COF-om :) …. Već su mi 69 ajs dosadili… ma sve mi je dosadilo… bleeeeeeeefffff…. Jedva čekam ferje… e, onda ću samo… SPAVATI… po cjele dane… juuuuuuhuuuuuu….. *freue mich*
A niš… idem si sredit nokte pa idem malo svirat pa idem spat… ak ću moć zaspat od dosade…


CRADLE OF FILTH
Coffin Fodder

The time has come
To rise again
Freedom lift thy sewered hem
Free from beasts and skewered men

My dreams unroll
Ten thousand fold
Their world will never take me
They will never desecrate my soul

The stars I have grasped
Are so far lonely constellations
And wishing on those stars
My spirit bars annihilation

From earthen miseries
Hosts of most fell forms of greed
Ghosts of pearly gate remissions

Forever haunting me
Slit the witch and watch him bleed
As with any inquisition

Lying from the start
The preachers piled their craft
Scoffing elder glories
And dying, I depart
To make their sunken hearts
A coffin for their stories

The time is past
The falter when
Freedom slips my sombre pen
And the gates to wolves break open then

My feelings may
Seem constant prey
But claws no more will rake me
Those whores have fled to darker days

Above and beyond
I have wronged in my position
But now the winds are strong
To soar from Babel's vision

Of cutthroat jealousies
Dock to dock these mongrels breed
Dogs of fogged derision

Pacing, soon to be
Back to pack mentality
When my killing moon is risen

Trying from the start
These creatures of the dark
Were quaffing morning glories
And dying, I depart
To make their drunken hearts
A coffin for their stories

Innovation in ovation
Imagination stirs

Somewhere the dusk is lining
Red the shore of a roaring sea
And though loved there is someone pining
For the waves of blood to run and rescue me:

The time has come
To rise again
Freedom lift thy sewered hem
Free from beasts and skewered men

My dreams unroll
Ten thousand fold
Their world will never take me
They will never desecrate my soul

Their world will never break me
They will never desecrate my soul

evo, da... :) danas je baš lijep dan, ke ne ;)
ujutro smo danas moja familija i ja, znači, majka, otac, buraz, moja majka, moj otac i moj buraz i ja bili u našoj metropoli...ccc... e, da, muzo, bila sam skoro pa f kustošiji! damn, zgleda gore nek...nek...ne znam kaj ccc.... but, nevermind, uglavnom, ja sam si napokon našla neakve obične crne hlače ( zapraf, morala sam si ih kupiti, jer su mi sve zdrapane po koljenima il imaju preveč cifršlusof po sebi, pa neam u čem v crkvu! ccc...) i onda mi se moja majka smilila i kupila mi je majicu od HIM-a s topless Villeom! God damn, e je hot! ;D i tak... onda smo išli u Konzum samo po zvjezdino eXtra djevičansko maslinovo ulje i jagode, a na kraju smo izašli...hmmm.... s podosta toga ccc... i tak smo onda išli doma... da, još smo trebali stat u zaboku u dm-u, al naravno, ko i svi dućani u tom zaboku, dm nije delal! ono, subota posljepodne, oko pol 2 i svi dućani zaprti! damn, a furt se žalimo kak bi veće plaće i manje poreze, a nišči neće da dela! for gad sejk... uglavnom, nismo išli u dm i nisam si onda kupila farbu i šampon, damn... i tak smo došli doma i ja sam si odma dela prat svoju majicu s topless Villeom! :) i tak... baš mi se neak danas nejde van, a čula sam da ima neka svadbica u domu opet ccc... ;) hehe... ništ, uglavnom, ja se sad ljepo tovim sa sladoledom od jogurta s preljevom od jagoda (damn, morate ga probati! ;D od leda, onak je u zgodnoj prozirnoj piksici! ;)) i slušam, naravno, 69 EYES! ne, oni su tako, tako,... ma nema rječi koja bi to mogla opisat.... ferdamt, šta su fajni... ccc....

69 Eyes
Devils

Who told you about a man without fear
Who told you about a god who does not care
Who told you about a pain that does not hurt
Who told you about a love that turns to dirt

Devils
You've got a face-to-face with your
Devils
You've got a race to race with your
Devils
You've got to find a place among your
Devils
You cannot replace your
Devils
Devils

Who told you about cause and effect
Who told you about a heart that can forget
Who told you about fortune and fame
Who told you that the evil has got no name

Devils
You've got a face-to-face with your
Devils
You've got a race to race with your
Devils
You've got to find a place among your
Devils
You cannot replace your
Devils
You can't deny
Devils
They'll get you in the night

You gotta ride on your rage with your devils

E, da, ste gledali jučer pirate s kariba? menš, onaj johny depp, damn, kak je on lepi, to je grijeh kak je on hot!!! ;) sad me sram kaj sam morala tolko čekat da vidim taj film, al stvarno iam ozbiljan problem s odlaskom u videoteku. gledajte, živim na tak bedastom mjestu, ono, s ljeve strane iam jednu, a s desne drugu videoteku! i ja sam točno u sredini, damn! i sad se nemrem odlučit koja mi je bliže, damn... i ta dilema traje već 3 i pol godine... i ja 3 i pol godine ne mogu da posudim bilo koji film s johnyem deppom! ferdamt, baš je hot, nemrete reči da nije...ajme...



onda, jesu vam procurile sline,a? ;) damn, meni bogme jesu ccc... ;D

Da, i tak… kraj još jednog turbo dosadnog radnog tjedna… finally… makar, nije bilo tak loše, buducci da u ponedeljak nismo ni imali nastave, a ova zadnja 3 dana smo pisali one nacijonalne ispitove. Znači, to su 2 sata fizike, 4 sata hrvackog i 2 sata fizičke kulture manje!!! wheee! *very happy* inače, ispitovi su dosta dobro prošli s obzirom kak su nas plašili u školi… damn, jedno profesorče nam je to opisalo kao najgraciozniji horor nominiran za 12 i pol oskara, damn, ko najveću strahotu svjeckih razmjera, đizs… ccc… hrvatski je dosta dobro prešel, matka supač s obzirom na moju izrazitu netalentiranost i netoleranciju i još izrazitiju ljenost za taj premet ;) a dojč je prešel fenomenalno! Ich liebe Deutsch! Ich bin sehr stolz auf mich! ;) kak sam ja pametna, ajde, zavidijte mi ljudi, ko još zna tak da špreha dobro dojč ko ja,aaa ccc… *freue mich sehr* i uglavnom,baš je dobro, i to je završilo. Znate onu, sve je dobro, što se dobro svrši…ccc… a kaj to točno ccc… evo, još samo jedna informacia o već gore spomenutim ispitovima, nacijonalnim ispitovima; buducci da ne želim da ispadne da je moja muza informiranija negoli ja, i ja ću vam dat link di si morete pogledati sve kaj vas zanima o tome, zadatke i rješenja tih istih zadatkova :) makar, znam, iskreno, duboko znam da to nikog baš preveč ne zanima :) al, ipak, kliknite baš tu de sad čitate ak vas ipak zanima :) evo, više neču pisati o tom :)
KRAJ
I, kak sam već priopćila mareku, mojoj majci je danas jako loše, pa sam ja onda morala do dućkasa po dvopek, kavu, žvakache i kitkat keksiće i hranu u limenci za svojeg Lestata (inače, to je moj micek, nekima možda poznatiji ko tomica, al tak ga zove mama, jer nemre zapamtiti ovo prvo! :) ) mislim, dvopek i kava i zvakache su za ljudski dio familije ;) i to je bio takav doživljaj za mene! God, kak već dugo nisam prolazila tim djelom grada, fakat se puno tog događa! :) Baš je bilo finta! I sutra pem! :) baš se neak dobro osjećam…
Inače, ovaj prošli vikend i za 1. maj sam se baš neak zbljuvano osjećala, ono, totalka sam bila u bedu, damn… ali, i meni je napokon svanulo :) okej, ne baš skroz, al i to hoće :) inače, u banani sam bila vielen Dank zu jednoj sfrustriranoj kučci iz razreda. Ovak, ona je zaljubljena u jednog tipa koji si je jako dobar s tipom u kojeg sam ja, ne… a buducci da taj tip nju neče, damn, počela je da se naguzava po mojem! Pardon, al ja to neću da toleriram! Mi dva taman stvorili neku normalnu komunikaciju i super se sprovađali i eto ti nje! Damn… al kak da ja to njoj objasnim konkretnom realizacijom jezika, kad sirota nebude shvatila o čem ja pričam??? Makar, čini se meni da njezina inteligencija pokazuje rastuću tendenciju, al opet, ne garantiram da će u narednim godinama doseći onu moje muze, mene il *(ne daj bože! ccc) marekovu… al ipak, postoji neakva mogućnost da se izdigne nad razinu privremene imbecilnosti, damn … al di ću je čekat do onda hehe… i, kaj da ja sad napravim? Kak da postupim? Aj, muzo, trebaš mi, daj mi hilfe! Ma, najbolje onak barbarski, za kosu pa u WC školjku ccc… da, tak, muahahaha

Ah, tak se dobro osjećam, tako pametno, tako grešno pametno…hehe…
Da, i moram još da kažem da su mareku napokon skinuli gips! *bin sehr froh* Inače, danas smo trebali, moji vukovi i ja, u zabok na hladno pivo… al ništ od toga. Why? U 20 sati i 10 minuta nakon točno tih 20 sati na hateveu su PIRATI S KARIBA! Obvezatno pogledajte! Why??? Johnny Depp i Orlano Bloom u glavnim ulogama!!! *freu* Treba još koji rezlog? Ne, naravno… juhu…
I tak, ja ću sada da privedem ovo kraju, moram još da okupam Lestata, saf je zmazan od neprestanog skitanja i barenja po susjedstvu ccc…
Nun, ject felt mia zelba niht zofil ajn, aba ven etvas vihtiges pasieren würde, šrajbe ih glajh an! A, tako mi svega, šta sam pametna ccc…
Lojte, fil špas di tage!

p.s. * ovo nije bila ironija, ovo ja ozbiljno, najozbiljnije mislim, marek je fakat pametan i ak ona dosegne tu razinu, apokalipsa nam ne gine... mah, keine sorge, leute, nebu ona dotud, kaj vam je, to sam samo tak nataknula u ovom epigramu u prozi da izgleda da sam malo više napisala! ;)

joj, baš slušam 69 eyes...damn. ke su zakon, ccc...
baš sad ide: *(finta! hehe...ccc... aj ljudovi, poz sad za najozbiljnije)*

69 Eyes
Wrap Your Troubles In Dreams

So much heartaches and pain
Always on my way
Living on living day by day
I got no fortune i got no past
Just going nowhere nowhere fast
How long does forever last

I'm not living in the past for you
I've gotta find my way thru

Life goes on without any breaks
I got it baby what it takes
Dreaming on and on of better days
So many things to get done
Everyone's here a chosen one
We've got a long long way to come

I'm not living in the past for you
I've gotta learn my way thru
Just
WRAP YOUR TROUBLES IN DREAMS
It ain't that hard it seems

Gledam tu ružu, tako lijepu, tako krhku, tako nježnu i nevinu. Podsjeća me na sve ono što nikad neću imati.
Čekam. Uvijek čekam. Stvari me sve više zbunjuju. Pitam se, da li im to uopće prodire u dušu. Dan za danom, uvijek ista stvar, uvijek isti osjećaji. Uvijek isti rezultat. Zašto sam zapravo iznenađena što je sve uvijek isto? Kao da je uopće više važno…
Ubij svjetlo iznutra, zagrli prazninu u svom srcu. Čvrsto se držim za svoju bol, kao da mi je jedina veza sa stvarnošću. Sve blijedi… sve sumnje, sve brige, sva očekivanja… Kao da padam u maglu, gledajući kako sve blijedi prije mene.
Ostavljam sve iza sebe, napuštam svoje misli, svoju svijest, i ostajem sama sa svojim osjećajima koji polako lome moju dušu. I tako lutam sama, ne u mraku, ne u beznađu, nego u nježnoj i mekanoj magli ništavila… I s tim mirom koji mi je zaključao srce dočekam sljedeći dah istovremeno i spokojna i kao da se više ničemu nemam nadati. I kao da su sve moje nade, svi moji strahovi pred tim da postanu stvarnost, ali kao da me se to više ne tiče i kao da više ništa nije važno. Važno je samo ići dalje. Jer oni koji ostaju, ostaju zauvijek.
Jer, što je bit čovjekova postojanja? Nitko ne zna. I najvjerojatnije neće nikada ni saznati. Zatočeni smo u imitaciji života sve do trenutka kad će se i ta kulisa srušiti. Danas, sutra, za tisuću godina. Posve svejedno. Svodi se na isto. Prah smo i u prah ćemo se pretvoriti.

Wounds suffered from love and failed friendships don’t heal with time, but seem to only gape larger…

Evo, i ja se probudih iz zimskog sna i osjetih proljeće :) i malo porihtah ovaj dizajn i uopcce ne izgleda tak loše :)
a buducci da u srijedu, 3. svibnja godine gospodnje 2006. pišemo nacionalni iz hrvatskog, ja moram da vježbam napisavati eseje...

Šalica the Loborec

Pjevaj mi , o muzo, o Đeleno,
O junaku snalažljivom onom
Koji iza mene sedi i moju zadnjicu gledi,
oj muzo, pjevaj mi...

Dakle, Šalica je jedan Loborec koji ide s menom u razred i sedi iza mene (makar bi bilo bolje da ja sedim iza njega ccc... hihi…kušte, ono, bolji pogled, ne ccc ;)) On svira gitaru jako jako super i bubnjeve isto, aha. Vaaaauuuu... I ima jako lepe pune čubice... I tak vam ja pem u Lobor v zamuš. I Đelena pe. Znači, mi dvje skupa. Ona i ja. Ona pe k Novačkom, btw. I tak je meni sad jako trenutno lijepo.
A Šala je jedno jako lijepo kršno momče. Ona predivna dva okeca, jedno zatvara s nosom kut od 38° , a drugo od 62°. Mjereno sa vinkljinom. Tačno i pouzdano. I to je tak hooooot na njemu. A da mu tek vidite zadnjicu! Vaaauuuu!!!! Menš, tako divan i prpošan momak! Toliko nesavršen. A to je ono što ja volim. Ja ga jako jako jako jako jako jako volim. Tako je pametan i hrabar. On je meni sve. On je svaka kaplja mog života, on je moj život, moje postojanje, moj dah, moj prvi i posljednji pogled. Svaki otkucaj mog malenog crnog srca zove njegovo ime…. Jao, on je ono za čime ću žudjeti kada prestanem postojati, ajmeeeeeee.... :) Njegovi zubi su kao stado ovaca ostriženih...Njegove oči kao u golubice ispod koprene...Kosa mu je kao stado koza što izađoše na brdo Gilead... Njegov je hod kao šetnja paprati, jea..... Đizs... To je ljubav, damn... Kažem vam... :D Ne, fakat je. Ja znam da je. On vam ima ONO NEŠT, fakat. Zato jer on vam opšte ne bijaše moj tip kad ga upoznah, ne ima dugu i masnu (prvi tip kojeg upoznah, a da vodi brigu o osobnoj higijeni!) kosu, niti plave oči, ne nosi lancove, nije spirsan, ALI baš je zato .... FINTA ;D I ono njegovo "HMMM" i "SPANK ME"... vau, beba... ma supač... finta, ne? ccc... On zasigurno zna da svira "Ružmarin" na gitari. A ja ću to da naučim na glasoviru. Tačno kao i naš školski maestro. Menš....
Oh,da, tako lijepo rečeno, toliko puno istine u toliko malo poezije... aj, aj, aj...ccc...
Vjetar sa planine
Tugu moju nosi
0n zna da ja sam
bež nje nesretan i sam....
La la la...
Da, i Šalica sluša Zadrugu. Nice... Onu srijedu, ne onu kaj dolazi, nek onu prek, kaj dojde poslje one kaj dolazi, Šalica bude dežuran na ulazu u školu. Ah, šade....


Ružmarin
Ja tebi dah
Ja ga svojom rukom za te brah
Nek te sreća prati
Živ se dragi vrati
Ružmarin
Ja tebi dah
Stavi ga na srdašce
Neka sluša bolne uzdahe
Nek ublaži tugu
Nek odbije drugu
Ružmarin
Što ti ga dah
Al kad on uvene
Svem je kraj
Život dao si za zavičaj
Kitit tvoj će zadnji prah
Ružmarin
Što ti ga dah
Ružmarin

Ovo mi je trenutno tak finta pjesmica, moram da si nabavim note, damn...

I tak je to. Ovaj text ću da sada privedem kraju. Vidi me, ja ti, kao neka darkerica, a vidi šta pišem, menš… ;D
A jesam nadarena... valjda će te pokopčat bar dvije rečenice... nema budućnosti za mene kao spisateljice :(((

I posebna zahvala mojoj muzi ĐELENI koja me nadahnula nakon zaziva ili ti invokacije tako da vrlo uspješno ispjevah ovo djelo, tj. ovu pjesmu u prozi sa izrazitim lirskim elementima (subjektivnost, slikovitost, izrazita osjećajnost) o mojoj Šalici :)
mislim da se to sve skup zove epopeja :) mislim, pjesma u prozi sa izrazitim lirskim elementima; znači epopeja = pjesma u prozi + izraziti lirski elementi , da tak je

ne znam kaj da napišem... prekjučer si je moj marek lijepo potrgal ruku i sad se više ne može ič rolat...damn... i tak... i dosadno je na ovom svijetu, fakat je... a ništ onda, ja ću onda sad ljepo ič farbat jaja...ccc...mareku brz oporavak, je....i sretan uskrs svima...nda... ;)

"Toliko je lako biti zao, a toliko teško biti dobar."
Ma što to značilo... Pa zašto se onda itko od nas usuđuje reći da je ikad bio Božje dijete? I ako je, kako neki kažu, sve to iskušenje, đavolje iskušenje, ne čini li se da je onda đavolje jače od božanskog?
Ljudi sebe nazivaju Božjom djecom. Bog ih je stvorio na svoju sliku i priliku. To je vjerovanje, zar ne? Ali ljudi čine strašne stvari. Ne, to nije novost, to čak nije ni jučerašnja novost. To je već odvratno koliko nije novost.
Javna tajna – ljudi su stvoreni za zlo. Niti jedno ga biće ne može činiti jer je samo čovjeku dan razum, ni jedno biće ne može uživati u njemu jer su samo njemu dani osjećaji. U svima leži zlo. Daj čovjeku samo jedan razlog da bude zao, da ubija i mahnito uništava sve oko sebe. On će to učiniti s tako velikim užitkom.
Naše duše teže zlu. Traže da bude oslobođeno. Gladuju za njim. Mi se hranimo nasiljem. Ono nam je u krvi, u snovima, o njemu pričamo, ono nas zabavlja. Ako imamo vjeru, ona je nasilje. Ili rađa nasilje na kraju.
Ovo nije vrijeme za dobro. Svi teže zlu. Uskoro će se brane srušit i more će se razlit. Zlo nikad nije bilo poželjnije i ljepše nego sada. Ljudi mu teže. Ubojice su heroji, ništarije uzori, simboli moći.
Ali zlo je zanemareno i negirano. I ono se upravo hrani negacijom i ako ono ne bude prihvaćeno kao dio prirode, ono će postati priroda sama. Nije važno razlikovati dobro i zlo. Važno je vjerovati u njih. Ima dobrote gdje bi joj se i najmanje nadao. Ne postoji ništa savršeno dobro i ništa savršeno zlo. Svatko može počiniti dobro, svatko zlo.
Nije važno što ubijamo ako smo dovoljno moćni, bogati i lijepi. Ništa novo. Svijet je klaonica dobra. Nitko više ne vjeruje u svece. Postalo je opasno biti dobar.
Naše duše se skrivaju pod maskama božanskog i dobrog, a što ostaje kad maske padnu? Što je ostalo kad je maska pala s mojeg lica?
To je istina. A sve drugo je samo bježanje od nje. Dosta je bježanja. Na kraju dugog hoda i na početku vječnog leta jedino što je ispravno je prihvatiti istinu. I zato neka istina bude. Uvijek i zauvijek.



Rose, no matter its beauty, still has its thorns.

A evo... ono, i ja sam konačno načinila neakav blogić jer me već svi
nagovaraju i jer ga već svi imaju... a neam pojma o čem bi pisala...
ne znam ga ni uredit kak spada ccc... a dobro, svaki početak je težak,
al odnekud se mora počet ccc... nda... so...




Your journey beyond death beginns with me, take my hand and you shall see...